Gaussova i srednja zakrivljenost u regularnoj točki plohe važni su pojmovi diferencijalne geometrije. Za buduće je graditelje važno poznavanje ovih funkcija.
PRIMJER: Krov od tkanine opterećen samo jednolikim silama prednapona poprima oblik opne od sapunice razapete na žicu savijenu u zadanu prostornu krivulju. Takva opna ima najmanju površinu od svih ploha koje zadovoljavaju iste rubne uvjete (koje se mogu razapeti na istu žicu) pa ju nazivamo minimalnom plohom. U svakoj točki takve plohe srednja je zakrivljenost jednaka nuli. 1. Regularne i singularne točke plohe
U takvim točkama funkcije Gaussove i srednje zakrivljenosti NISU definirane. |
|
|
2. Normalna zakrivljenost, glavni i asimptotski smjerovi PODSJETIMO SE! U regularnoj točki ravninske krivulje apsolutna vrijednost zakrivljenosti k recipročna je polumjeru oskulacijske kružnice, dok joj predznak ovisi o orijentaciji normale. (Slika 3) ![]() |
Svaka je takva ravnina određena normalom n i nekom od tangenata t plohe Φ u tangencijalnoj ravnini t . Kt=kt cos θ, odnosno r = R cos θ. (Slika 4) ![]() |
|
|
Glavni su smjerovi uvijek ORTOGONALNI! Vrijedi relacija: Kt=K1 cos2 φ+K2 sin2 φ, gdje je φ kut između tangente t i glavnog smjera p1. (Slika 6)
|
![]() Slika 7 |
Oni odgovarju rješenjima kvadratne jednadžbe K1 cos2φ +K2 sin2 φ=0. |
![]() Slika 8 |
3. Gaussova i srednja zakrivljenost Gaussova (potpuna ili totalna) zakrivljenost plohe Φ u točki T jednaka je produktu odgovarajućih glavnih zakrivljenosti, tj. G(T) = K1(T) K2(T). Srednja zakrivljenost plohe Φ u točki T jednaka je polovini zbroja odgovarajućih glavnih zakrivljenosti, tj. H(T) = ½ (K1(T) + K2(T)). |