Temperatura spaljivanja mulja

Utjecaj na karakteristike pepela dobivenog termičkom obradom mulja ima i temperatura spaljivanja. Taj utjecaj ogleda se kroz čvrstoće materijala dobivenih korištenjem pepela, specifičnu težinu pepela, absorpciju vode, poroznost, mineralogiju i mikrostrukturu dobivenog proizvoda u koji je ugrađen pepeo. Različiti autori zabilježili su različite utjecaje temperature termičke obrade mulja na karakteristike dobivenog pepela. Prilikom povišenja temperature spaljivanja s 800 na 900°C dolazi do smanjenja absorpcije vode, a iznad 1000°C absorpcija vode značajno opada. Povećanjem temperature, masa rezultirajućeg pepela opada, uslijed dodatnog oksidiranja organske tvari, a time dolazi i do povećanja gustoće (specifične težine) koja maksimalne vrijednosti doseže pri temperaturi termičke obrade od 1000°C. Poroznost opada s povećanjem temperature termičke obrade. Čvrstoće materijala također variraju s promjenama temperature (budući ovisne o poroznosti, specifičnoj težini, absorpciji vode, veličini pora i mineralnom sastavu pepela): s povećanjem temperature dolazi do povećanja čvrstoće dobivenog betonskog proizvoda. Između 900 i 1000°C dolazi do znatnog povećanja čvrstoće (Lin et al., 2005). Na temperaturi iznad 900 – 950°C, ovisno o izvorima, dolazi do stvaranja klinkera, odnosno povećanja kristalizacije i slabljenja pucolanskih svojstava pepela (Merino et al., 2005;Tantawy et al., 2012; FHWA-RD-97-148, 2012).

Tantawy et al. (2012) je zaključio da se optimalna temperatura spaljivanja mulja sa stajališta očuvanja pucolanskih svojstava pepela kreće oko 800°C. Ukupni raspon temperatura pri kojima su analizirani utjecaji temperature spaljivanja mulja na svojstva dobivenog pepela, kreće se od 450 do 1300°C. Tijekom spaljivanja, u nekim varijantama moguće je dodavanja određenih kemikalija ili primjerice vapna (FHWA-RD-97-148, 2012).

Slika Fizikalni i kemijski procesi prilikom spaljivanja
Slika Fizikalni i kemijski procesi prilikom spaljivanja