Teorem o stacionarnoj vrijednosti potencijalne energije

Riječ je o jednom od temeljnih varijacijskih teorema u teoriji elastičnosti:

Od svih geometrijski mogućih stanja pomaka, stvarni pomaci, koji opisuju ravnotežnu konfiguraciju tijela, oni su pomaci za koje potencijalna energija sistema, kao funkcija pomaka i odgovarajućih deformacija, poprima stacionarnu vrijednost, odnosno, varijacijski rečeno, oni za koje je prva varijacija ukupne potencijalne energija jednaka nuli, $\delta$$\Pi$ = 0. Za stabilne sisteme, ta je stacionarna vrijednost minimum.

Teorem je neposredna posljedica teorema o virtualnim pomacima.

Na teoremu o stacionarnoj vrijednosti potencijalne energije temelji se klasična Ritzova metoda aproksimacije te tzv. Ritzova formulacija metode konačnih elemenata. Osim toga, na tom se teoremu može formalno utemeljiti i metoda pomaka.