Druga metoda, Eulerova, se sastoji u tome da se rješenje pripadnog homogenog sustava pretpostavi u obliku
Rješenje. Najprije promatramo pripadni homogeni sustav
| 0 | |||
![]() |
Ako sustav rješavamo Eulerovom metodom, onda se može dogoditi da neka
vlastita vrijednost od
ima kratnost veću od 1. Tada razlikujemo dva
slučaja.
a) Vlastitoj vrijednosti je pridruženo onoliko linearno nezavisnih vlastitih vektora kolika ja njena kratnost.
b) Vlastitoj vrijednosti pripada manje linearno nezavisnih vlastitih vektora nego što je njena kratnost.
Pogledajmo na primjerima kako se ti problemi rješavaju.
Rješenje. Matrica sustava je
i prema tome očigledno je
kratnosti 2.
Nadalje, svaki vektor je vlastiti, pa možemo naći dva linearno nezavisna
vlastita vektora. Tu se dakle radi o slučaju a), pa je rješenje
Rješenje. Matrica sustava je
pa je
kratnosti 2. Traženje vlastitih
vektora nas vodi do sustava
Ti vektori čine jednodimenzionalan vektorski prostor, pa ne postoje dva
linearno nezavisna vektora. To je prema tome slučaj b). Riješimo taj
zadatak prvom metodom. Deriviranje prve jednadžbe dovodi do
Rješenje. Ovaj sustav ima rješenja
![]() |
|||
Neki put se ne mogu lagano eliminirati sve nepoznate funkcije osim jedne kao
što se to radi u prvoj metodi. Pokušajte na primjer riješiti objema
metodama slijedeći primjer
U posljednjim primjerima smo rješavali homogene sustave radi jednostavnosti. Da su bili nehomogeni, varijacijom konstanti dobili bismo partikularno rješenje.